Tijekom mog studiranja, uvijek sam slušala neke priče o Erasmusu, ali se nikad nisam više informirala o tome. Znala sam da je to studentska razmjena, ali me nije previše zanimalo. Meni je bilo super s mojim društvom i uopće nisam razmišljala o odlasku. Međutim, moj dugogodišnji prijatelj se odlučio na Erasmus+ razmjenu i tu je počela priča. Naime, on je studirao na fakultetu u Rijeci, a odlučio je otići na jedan semestar u Graz. Puno je pričao o tome što sve mora srediti, puno dokumentacije, naći stan, itd., ali kad je sve to riješio spakirao je kofere i otišao. Kada je tamo boravio, uvijek je imao puno super priča i doživljaja, stekao je nove prijatelje i dosta toga je naučio.
Bližio se kraj mog diplomskog studija i još nisam imala poduzeće gdje ću obavljati praksu. U Hrvatskoj nisam uopće znala kamo bih otišla ili kome bi se javila da me uzme da obavim praksu. I onda sam vidjela na stranicama FOI-a objavu o Erasmus+ stručnoj praksi. Malo sam se informirala i odlučila potražiti poduzeće negdje u inozemstvu, ali onako bez veze, možda uspijem. I tako mi je na pamet pala jedna moja poznanica koja radi u hotelu u Austriji. Stupila sam s njom u kontakt i poslala mail da bih htjela kod njih obaviti praksu. Za nekoliko dana dobila sam pozitivan odgovor i krenula u rješavanje dokumentacije potrebne za prijavu. Sve sam obavila, poslala prijavu i prijava je bila odobrena. Idem na praksu u Austriju, točnije Seefeld in Tirol, u Astoria Relax & Spa hotel s 5 zvjezdica! Sad što bude, bit će, nema odustajanja.
Došao je dan polaska. Spakirala sam kofere i otišla. Kad sam došla (1. ožujka 2018.), tamo je još vladala jaka zima, puno snijega, jer je to turističko mjesto i ima puno skijališnih staza, a i klima je takva. Bilo mi je super to što sam imala smještaj u sklopu hotela i nisam ga morala puno plaćati, a do radnog mjesta mi je bilo 3 minute. Došla sam prvi dan na praksu i upoznala sam se sa svima u svakome odjelu. Mentorica mi je pokazala moje radno mjesto i ukratko objasnila što ću raditi. Radila sam u odjelu knjigovodstva i kontrolinga. Obračunavala sam plaće, vodila cjelokupnu evidenciju radnog učinka svakog odjela, kreditne i debitne kartice, plaćala račune.
Nakon jednog mjeseca, svako popodne sam odlazila u odjel marketinga. Radili smo na jednom događaju koji se trebao održati za dva mjeseca. Planirali smo sve najsitnije detalje, svatko je dao prijedloge i nakon što smo se svi složili oko najbolje varijante, krenuli smo u realizaciju događaja. U marketingu je bilo stvarno zanimljivo, jer smo stalno nešto radili i nije bilo monotono, a i ekipa je bila super. Pokazali su mi puno programa u kojima rade i kako sve to funkcionira. Zatim sam, nakon marketinga, bila prebačena u odjel ljudskih potencijala. Tamo sam naučila kako napraviti prijave i odjave radnika, kako postupiti s žalbama i prisustvovala sam razgovorima za posao i bilo je stvarno zanimljivo vidjeti sve to.
Na praksi sam bila 5 mjeseci. Stekla sam stvarno puno prijatelja, jer je ekipa u svakom odjelu bila super i svi su se trudili pomoći mi. U zgradi gdje sam živjela su bili svi zaposlenici hotela pa smo uvijek radili zajedničke fešte, u zajedničkoj blagovaoni. Nakon posla sam se prisiljavala pisati diplomski rad i mogu reći da sam stvarno puno tamo napisala, jer sam nekad imala dosta vremena. Znao se desiti iznenadan poziv za party koji se ne odbija, ali uspjela sam sve uskladiti.
I tako je nakon 5 mjeseci došlo vrijeme da se vratim kući. Diplomski je bio skoro napisan, samo je trebalo obraniti i dobiti diplomu. Bilo je teško napustiti sve prijatelje i radne kolege, jer sam s tim ljudima bila svaki dan. Nakon jako teškog i dugog opraštanja, sjela sam u auto i otišla. S puno ljudi se čujem skoro svaki dan, a na taj način vježbam i njemački jezik, koji sam tamo usavršila. Nisam imala nikoga tko govori naš jezik, tako da sam stalno govorila njemački, što je i najbolje ako želiš naučiti neki jezik.
Preporučila bih Erasmus+ stručnu praksu svima, jer je to iskustvo za cijeli život. Uvijek ćete moći nekome pričati gdje ste bili i što ste sve doživjeli. Stekli nove prijatelje, proširili svoje znanje, naučili jezik, upoznali drugu kulturu… Stvarno je vrijedno doživjeti tako nešto. Papirologija je ništa prema svemu što ćete tamo steći. Kada bih imala ponovno priliku otići na Erasmus+ praksu, otišla bih ponovno bez razmišljanja. Uz samo malo volje i truda, krenite na jednu od mnogih pustolovina u svom životu. Napravite prvi korak i to će biti dovoljno, dalje sve krene samo od sebe.
Kristina Đurkin, Ekonomika poduzetništva
