Kažu da je Erasmus ovisnost – jednom kad odete, ne možete dočekati da se vratite. U tom stanju sam se nalazila i ja u jesen 2018. godine, na prvoj godini diplomskog studija. Semestar prije toga provela sam na razmjeni u Grazu, a već sam razmišljala gdje bi dalje. Utjehu sam našla u radu s našim međunarodnim uredom, a u planu mi je već bio drugi Erasmus. Vidjela sam se kako sjedim u pariškim kafićima ili ispijam portugalsko vino i u usta trpam pastel de nata. A onda sam dobila zadatak – napisati članak o Međunarodnom studentskom simpoziju u SAD-u. I tako sam saznala za mogućnost ljetne prakse u međunarodnom uredu Sveučilišta u Cincinnatiju.
Prije mene, dvoje naših studenata iskoristilo je tu priliku. Kratak pogled na natječaj bio mi je dovoljan kako bih shvatila da je ovo savršena prilika za mene. Tražili su međunarodne studente s interesom za grafički dizajn, marketing, kreativno pisanje, video produkciju i fotografiju. Dodatni plus bio je poznavanje Adobe alata, planiranje događaja, animacije i poznavanje web dizajna. Praksa se izvodila od početka lipnja do kraja srpnja, nije bila plaćena ali svi troškovi smještaja i hrane jesu.
Idućih mjesec dana proteklo mi je u konstantnoj dilemi između – „Dora, ovo je fantastična prilika i moraš se prijaviti!“ i „Dora, luda si i nema šanse da ćeš otići u Ameriku!“. Naposljetku sam napisala motivacijsko pismo, ažurirala životopis i prijavila se. Iako sam dugo razmišljala hoću li se prijaviti ili ne, nisam uopće razmišljala što ako me odaberu, te je na kraju sve ispalo vrlo impulzivno.
Nedugo nakon toga, dobila sam potvrdni mail i informaciju da sveučilišni Honors Program želi da dođem na praksu kod njih. Ovo je bila prva godina da sudjeluju u ljetnoj praksi, stoga sam ja bila njihov prvi međunarodni intern. Nisam se još ni snašla a već je započeo ljetni semestar, dogovarala sam s profesorima ranije pisanje kolokvija i branjenje projekata, radila vizu i početkom lipnja letjela za Ameriku. Noć prije leta još uvijek sam ne spakirana ispijala pivu s prijateljima u Zagrebu, na trenutke zaboravljajući što me čeka ujutro. Nakon 16 sati puta, s presjedanjem u Torontu, našla sam se u Cincinnatiju.
Cincinnati, „The Queen City“, je treći najveći grad savezne države Ohio. Sa saveznom državom Kentucky dijeli ga Ohio River a povezuje nekoliko predivnih mostova. Metropolitansko područje grada broji više od dva milijuna stanovnika a grad krasi spoj prekrasnih građevina iz 19. stoljeća i moderne arhitekture. Povijest mu je isprepletena njemačkim utjecajem zbog doseljenika, što se može vidjeti u njegovoj arhitekturi, običajima i hrani. University of Cincinnati njegovo je najveće javno sveučilište, a drugo najveće u saveznoj državi Ohio (odmah nakon Ohio State Sveučilišta). Jedno je od rijetkih s kampusom u gradu. Kampus sadrži brojne stadione i dvorane, nekoliko all you can eat studentske menzi, knjižnice, moderne studentske domove, fast food restorane i kafiće te zelene površine. Uz to, kampus je okružen studentskim kućama, bratstvima, sestrinstvima, te šumom i jezerom s jedne strane a živahnom shopping ulicom s druge – savršeno mjesto za studente. Što bih sve dala da sam tamo provela duže vremena.
Sveučilište je za mene osiguralo vozača koji me od aerodroma dovezao do studentskog doma u kojem sam boravila dva mjeseca. Na praksi su mi se pridružile još tri strane studentice – Berengere iz Francuske, Nourhan iz Egipta i Ana iz Hrvatske, te Lindsey i Kalea, obje američke studentice. S obzirom na to da sam došla usred tjedna, djevojke su već radile a ja sam imala jedan dan samo za sebe. Ujutro hodam kroz isti kampus na kojem je predavao Neil Armstrong, brojim četiri Starbucksa i desetak Bird električnih skutera. Gledam velike sveučilišne zgrade i atletski stadion na koji stane 40 tisuća ljudi. Pomišljam koliko američki studenti plaćaju ovakve kampuse, ali zaključujem da sam usprkos tome jako ljubomorna. Drugi dan bio je moj prvi radni. Iako mi se ured nalazio samo pet minuta od studentskog doma, u samom središtu kampusa kraj stadiona, po mene je došao moj mentor Jason. Honors programi postoje za izvrsne od izvrsnih. Nekoliko tjedana nakon dolaska shvatila sam koliko sam ljubomorna na takve studente. Ne zbog posebnih privilegija i mogućnosti koje imaju niti zbog uspješnosti, već zbog toga što o njima brinu ljudi s kojima sam radila ta dva mjeseca. Volim misliti kako su mi svih deset ljudi u uredu, uz još dvije studentice na praksi, bili kao privremena posvojna obitelj. Jasonu je ovo bilo prvo mentorstvo, a dijelili smo ljubav prema fotografiji i oboje imali nerdy stranu. Pozorno je slušao moja očekivanja, želje i mišljenja, te je shvaćao koliko je važno dati mi kreativnu slobodu. Njemu je najvažnije bilo da meni ovo iskustvo bude lijepo i korisno. Jako sam mu zahvalna na tome. Svaka osoba u uredu htjela je upoznati me, upoznati Hrvatsku i pomoći mi da mi ovo iskustvo bude nezaboravno.
Radila sam stvarno svašta - tehnološke priručnike za opremu na sveučilištu, intervjuirala studente i snimala video uratke, slikala kampus i dizajnirala grafiku za društvene mreže i web stranice, naučila raditi animacije i poboljšala svoju izradu videa. Djevojke u međunarodnom uredu također su intervjuirale studente, izrađivale video materijale, dizajnirale razne priručnike, a sve skupa smo provele puno vremena na terenu (uglavnom petkom) snimajući i fotografirajući naše iskustvo kako bi ubuduće bolje mogli promovirati ovaj program. Njihova mentorica Natalie svima nam je bila kontakt osoba od početka. Svega je nekoliko godina starija od mene, ima predivnu obitelj, dom i puno živaca za nas šestero. Puno je vremena provela s nama, pokazala nam puno toga, a mene i toplo ugostila u svom domu nakon završetka prakse. Radile smo svaki dan od 9 do 5, ujutro išle na doručak, popodne išle na ručak, nakon posla na večeru a kasnije u istraživanje.
Ne znam gdje je vrijeme prošlo. Činilo mi se kao da je prošlo nekoliko dana a već smo se zabavljali s masom ljudi na pride festivalu, hodali obalama Lake Michigana u Chicagu, ušli u 4th of July uz vatromet u zabavnom parku a proslavili ga na divljem partiju UC bratstva. Zahvalna sam što smo uz sebe imali Kaleu i Lindsey. Lindsey je bila na domaćem terenu, stoga smo kroz nju upoznali puno predivnih i izuzetno srdačnih ljudi s kojima smo slavili rođendane na tematskim zabavama, obilazili barove u hipster OTR susjedstvu i isprobavali američke craft pive. Kalea je Columbus girl pa smo proveli nekoliko dana i u glavnom gradu Ohia. Gledali smo Redse kako igraju baseball, Ibrahimovića kako igra nogomet na kampusu, isprobali hrpu hrane iz raznih kultura i obilazili trgovine. Još prije kupovanja avionske karte odlučila sam produžiti svoj boravak za dva tjedna. Iskoristila sam to vrijeme za još druženja s novim prijateljima, ali i sa starim – prijateljica Sara u to se vrijeme također nalazila u SAD-u, stoga smo organizirali NYC sastanak, a obje smo prekrižile jednu od destinacija s vrha bucket liste.
A sada real talk. Nije lako. Nije baš jeftino i moguće da će vam ostati neizvršenih obveze na fakultetu. U mom slučaju, od šest predmeta, prije odlaska sam riješila dva u potpunosti. Jedan sam odgovarala preko Skypa, drugi sam pisala nakon povratka a dva sam polagala preko ispita. Najveći troškovi su putni troškovi (koje je meni pomogao financirati fakultet), troškovi za J-1 vizu (160$), SEVIS uslugu (180$, sada povećanu na 220$), zdravstveno osiguranje i polaganje jezika (cca. 60$). Ja osobno smatram da je iznos koji sam potrošila smiješan za dva mjeseca. Međutim, svejedno morate biti svjesni da se financijski trebate pripremiti za SAD, a ne da ćete iz njega doći puni kao brod - za to postoje drugi programi. Ipak, oni su skroz drugačiji i ovakvo iskustvo vam neće pružiti. Papirologije ima jako puno ali sve je prilično jasno. Krenite na vrijeme i organizirajte se.
Cincinnati je skup ali ne toliko koliko veći gradovi. Veliko olakšanje je što vam je plaćena hrana, koja je inače stvarno skupa. Smještaj koji vam je osiguran nalazi se u najmodernijem domu na kampusu, te se sastoji od više stanova sa sobama. Naš stan nalazio se na 11. katu, a imao je dvije sobe, veliku kupaonu, kuhinju, puno prostora u hodniku i ogroman dnevni boravak iz kojeg se pružao pogled na cijeli kampus. Pri prijavi u dom za vas je osigurana Bearcat kartica. Na njoj se nalazi meal plan koji vam za vrijeme trajanja ljetne prakse omogućava određeni broj ulazaka u all you can eat studentsku menzu – generalno je to broj dana puta tri obroka dnevno. Menza kojoj smo imali pristup za sva tri obroka bila je stvarno dobra – puno hrane, puno pahuljica, puno sokova, kave, voća, povrća. Menza kojoj smo imali pristup za vrijeme ručka je ispala iz Google kampusa – sushi i wok on demand, filipinska hrana, izraelska hrana, sendviči, plus sve kao i u drugoj menzi ali puno bolje. Mi smo odmah na početku kupile posude za hranu koje smo nosile s nama u menzu, stoga stvarno nismo imale nikakvu potrebu za kupovanjem hrane u dućanima (osim one koju smo htjele isprobati). U barovima se pića mogu naći na akcijskim cijenama za nekoliko dolara, ali uglavnom se za pive kreću od 5$, miješana pića i kokteli od 7$ (često i puno više), a burgeri i slična hrana od 10$. Većina Amerikanaca u uslužnim djelatnostima živi od napojnica, stoga u cijenu usluge morate uračunati i napojnicu od 15-20% te sales tax.
Bez sumnje mogu reći da mi je ovo bilo iskustvo života. Iskusila sam stvari koje sam samo gledala na američkim filmovima, posjetila mjesta za koja sam prije samo godinu dana mislila – „možda jednog dana“, upoznala prekrasne ljude i stekla novu perspektivu nama zapravo vrlo nepoznate države. Oprostite mi ako zvučim previše cheesy, ali vratila sam se promijenjena osoba. Cincinnati će mi zauvijek biti u srcu, jako mi nedostaje i jedva čekam da se vratim u ovaj prekrasan grad. Ovo je bila moja prilika da iskusim američki studentski život uz posao koji volim i koji će obogatiti moj životopis, uz putovanja i zabavu. Vrijedilo je svih rizika i svih kila koje sam dobila. Velika sam zagovornica studentske razmjene i nadam se da će barem nekome ovaj članak pomoći. Znam koliko je ovo sve strašno i ovdje sam za sva pitanja koja imate. Ovakve internship prilike i Erasmus razmjene ovdje su samo za vrijeme studija. Moj savjet vam je da se jednostavno ohrabrite i ne odgađate nešto što želite. Fakultet će vas čekati.
Iznimno sam zahvalna svima koji su svojim radom omogućili ovu suradnju. Ljudima iz UC međunarodnog ureda na održavanju ljetne prakse, posebno Natalie Ochmann koja se za nas brinula kroz cijeli proces. Svima u UC Honors programu jer su me prihvatili kao jednu od njih, posebno svom mentor Jasonu Autryu. Cijelom Sveučilištu u Cincinnatiju i njihovim studentima na gostoprimstvu. I za kraj, cijelom Fakultetu Organizacije i Informatike te CPSRK (Centar za podršku studentima i razvoj karijera) na omogućavanju odlaska na ljetnu praksu, Uredu za međunarodnu suradnju na ohrabrivanju i pomoći pri svakom koraku, te izvanrednoj profesorici dr. sc. Violeti Vidaček-Hainš na njegovanju ove suradnje već dugi niz godina.
Dora Ćurković
